Sve o korektoru struke

Danas se tekstualne informacije nalaze svugdje: u knjigama, novinama, časopisima, na Internetu. Savjesni izdavači i vlasnici dobrih stranica pokušavaju proizvesti visokokvalitetni materijal s gledišta ruskog jezika. Međutim, čak i kompetentni autori često griješe. Što možemo reći o ljudima koji znaju generirati zanimljive ideje, ali nisu prijatelji s pravilima gramatike i pravopisa.

Ovdje im pomažu lektori. Oni prate pismenost tekstova i ispravljaju nedosljednosti, a da ne utječu na značenje izraza. O značajkama rada takvih ljudi, njihovim odgovornostima i prilikama za posao reći će naš članak.

Korektor teksta je važna profesija. Autori fantastičnih knjiga, voditelji izdavačkih kuća, tvorci tekstovnih agencija na Internetu pribjegavaju njihovim uslugama. Naravno, danas postoji puno računalnih programa koji pomažu ispravljanju pogrešaka nastalih neznanjem ili nepažnjom. Primjerice, MS Word, u kojem djeluju mnogi autori (copywriteri, prepisivači, tvorci književnih djela), crvene i pogrešno napisane riječi ističe zelenom bojom i podvlači loše koordinirane rečenice. Međutim, to ne može biti jamstvo pismenosti.

Često postoje situacije u kojima se zbog pogrešnog slova jedna riječ pretvara u drugu. Stroj ne može prepoznati takve situacije. Postoje i neočitije pogreške, nedostajuće riječi, ponavljanje iste misli itd. Internetski programi („Pravopis“ i drugi) također ne prepoznaju uvijek autorske propuste.Iz toga proizlazi da u ovom pitanju nije moguće potpuno zamijeniti osobu automatiziranim procesima.

Zasebno, valja istaknuti profesiju urednika. Njegove dužnosti nisu samo ispravljanje pogrešaka u upisivanju, interpunkcijskih, pravopisnih i leksičkih pogrešaka. Duboko se udubio u značenje onoga što je napisano, provjerava podudaranje teksta s temom koja je naznačena u naslovu. Ako je potrebno, takav stručnjak prepravlja čitave rečenice, čineći ih skladnijim i ljepšim, uklanja nepotrebne podatke i ponavljanja. Dužnosti urednika često uključuju čak i provjeru točnosti činjenica sadržanih u članku ili knjizi.

Ponekad razmatrane položaje u tvrtki zauzimaju različiti ljudi. U ovom slučaju tekst prvo ide uredniku na poboljšanje, a zatim ide korektoru, koji provodi završnu provjeru.

Profesionalni standard definira odgovornosti svake profesije. Da biste dobili cjelovitu sliku onoga što se ovdje razmatra, vrijedno je detaljno opisati što takav specijalist radi. Dakle, korektor:

• pažljivo čita tekst, pronalazeći i ispravljajući pogreške pri upisu (dodaje slova koja nedostaju, uklanja dodatne znakove, uključujući razmake);
• uklanja nedostatke interpunkcije;
• ispravlja pravopisne pogreške;
• provjerava semantičke korespondencije, poštivanje logičke povezanosti;
• eliminira sleng riječi (ako to zahtjevima ne dopuštaju), vernakularne izgovore, neovlaštene kratice;
• provjerava jesu li tablice i formule pravilno dizajnirane, je li pravilno uneseno numeriranje dodatnih elemenata;
• tvori odlomke;
• sastavlja liste, zamjenjujući ih popisima (ako je potrebno);
• prati prisutnost podnaslova, ključnih fraza;
• uspoređuje podnaslove s planom.

Dakle, rezultat bi trebao biti tekst koji ispunjava sve uvjete. Korektor istodobno čuva autorov stil, glavnu ideju teksta, ostavlja sve iznesene činjenice, obrazloženje, zaključke.

Ako je specijalist sa skraćenim radnim vremenom ujedno i urednik, njegove se dužnosti uvelike proširuju. Pored navedenog, takav zaposlenik:

• prepisuje ružne formulirane rečenice;
• uklanja ponovljene misli, čak i ako su napisane različitim riječima;
• eliminira nepotrebne izraze koji ne nose semantički teret;
• provjerava dosljednost i dosljednost pripovijedanja;
• čini tekst živopisnijim i izražajnijim (ako je potrebno) itd.

Unatoč prividnoj jednostavnosti, rad korektora nije prikladan za sve. Kao i mnoge specifične profesije, i ova zahtijeva posebne osobne i profesionalne kvalitete. Prvo, razmislite kakvo bi znanje stručnjak trebao posjedovati.

1. Pismenost. Prije svega, korektor mora tečno govoriti jezikom. Neophodno je poznavanje apsolutno svih pravopisnih pravila.
2. Opća razina razvoja. Specijalista bi trebao biti dobro čitan i raznolik, jer tekstovi različitih predmeta mogu doći na provjeru. Inteligencija također nije posljednja vrijednost, jer samo inteligentna osoba može pratiti prisutnost logike u izjavama.
3. Poznavanje računala i interneta. Često je lektorima dopušteno da koriste razne dodatne programe i internetske rječnike kao pomoćnike, jer uz velike količine posla čak i besprijekorno kompetentna osoba može propustiti glupu pogrešku ili pogrešku pri pisanju. Osim toga, informacije se obično daju na elektroničkom mediju, što zahtijeva poznavanje uređivača teksta.

Ovisno o specifičnostima tvrtke u kojoj osoba radi, možda će mu trebati neke druge vještine.

• Upoznavanje s državnim standardima papirologije. Ako su neki poslovni tekstovi podložni provjeri, ne možete to učiniti bez razumijevanja načela tijeka rada.
• Razumijevanje osnova tipografije. Ako provjeravate bilo kakvu tiskovinu, morate znati o uvjetima pripreme materijala za puštanje.
• Razumijevanje formula, različitih simbola, određenih pojmova. Takvo znanje može biti potrebno pri radu s obrazovnim i znanstvenim materijalima.
• Poznavanje stranog jezika. Ponekad lektori rade s prijevodima, pa pri uređivanju može biti korisno uputiti se na izvor radi točnije formulacije.

Pored nabrojanih znanja, od velike su važnosti neke osobne osobine, bez kojih osoba neće moći dugo i uspješno raditi u tom smjeru.

• Strpljenje i upornost, Djelo je monotono i monotono. Nekoliko sati osoba mora tražiti pogreške u ponekad potpuno nezanimljivim tekstovima. U ovom se slučaju često susreću kreacije potpuno nepismenih ljudi, što može izbalansirati. Stoga je važno održati smirenost i ravnodušnost, čak i ako se broj pogrešaka približi katastrofalnoj.
• Pažljivost i koncentracija, Postoji još jedna krajnost - susreće se znatiželjna tema. Kako se sadržaj ne bi zamarao i ne odvratio od osnovnih zadataka, važno je biti u mogućnosti usredotočiti se na pravopis. Istodobno je važna dobra brzina obrade podataka.
• Odgovornost. Ova kvaliteta može biti korisna u bilo kojoj struci, uključujući i dotičnu.

Većina lektora su ljudi koji su na nekom od humanističkih znanosti diplomirali na sveučilištu. Na sveučilištima nema nikakvih specijalnosti Corrector-Editor. Da biste stekli potrebno znanje, dovoljno je upisati filološki ili jezikoslovni fakultet. Ako planirate nastaviti raditi u redakciji časopisa ili novina, bit će izvrstan izbor specijalnost "Izdavaštvo".

Ako želite raditi na daljinu i ne računate na veliku plaću, fakultetsko znanje može biti dovoljno. Također možete i nakon diplome pohađati tečajevepomažući poboljšati znanje jezika. Naravno, ova je opcija prikladna samo za one koji imaju urođeni osjećaj pismenosti i visoke intelektualne sposobnosti.

Što se tiče dodatnih znanja koja mogu biti potrebna za rad u određenoj tvrtki (osnovne računalne vještine, poznavanje osnova papirologije, razumijevanje zahtjeva za članke na Internetu, itd.), Ona se mogu dobiti samostalno.

Kao što je već spomenuto, osoba koja posjeduje vještine lektora i urednika može ili dobiti posao na određenom mjestu ili zaključiti ugovor o daljnjoj suradnji. Razmotrite najčešće opcije.

1. Izdavači knjiga periodika (časopisi, novine). Na takvim su mjestima pogreške neprihvatljive. S obzirom na ozbiljnost takvih tvrtki, zahtjevi za zaposlenicima su visoki. U pravilu se zapošljavaju samo osobe visokog obrazovanja.
2. Reklamne agencije. Tvrtke koje izdaju natpise, odredišne ​​stranice, reklamne članke i objave u medijima i na Internetu obično imaju široko osoblje zaposlenika, uključujući ne samo dizajnere i autore reklama s kreativnim razmišljanjem, već i ljude koji prate pismenost.
3. Neke tvrtke koje posluju na raznim poljima. U većini poduzeća preduvjet je pismenost svih zaposlenika, tako da nije predviđeno zasebno mjesto korektora. Ipak, među slobodnim radnim mjestima možete pronaći takve opcije. U isto vrijeme, ponekad vrlo ugledne tvrtke koje nude dobru plaću traže stručnjake koji provjeravaju dokumente za pogreške.
4. Tvrtke koje se bave prevođenjem fikcije i tehničke literature. U pravilu u takvim tvrtkama ima ljudi koji tečno govore strani jezik. No, često se ispostavi da su prijevodi obični. Stoga ih, prije objavljivanja, urednici "bruse".
5. Velika mjesta. Analiza mogućnosti daljinskog zapošljavanja trebala bi početi od ove točke. Vlasnici ozbiljnih stranica imaju u svojim zaposlenicima autore članaka, dizajnere i, naravno, lektore, urednike.
6. Korekture i uredničke agencije. To su posebne tvrtke koje pružaju usluge provjere teksta. Kontaktirate ih i ponudite svoje usluge, možete računati na vrlo obećavajuću poziciju i pristojnu nagradu.
7. Opseg kopiranja. Slobodnjaci koji rade samostalno često kao pomoćnike uzimaju ljude koji provjeravaju pisane tekstove i dovode ih do ideala u pogledu pravopisa.

Razina primanja predstavnika struke o kojoj je riječ može varirati. Na to utječu mnogi čimbenici:

• vrsta djelatnosti (uredski posao ili freelance);
• mjesto prebivališta (tvrtke u velikim gradovima obično plaćaju više);
• priroda naknade (mjesečna plaća ili komadno plaćanje);
• dužnosti (lako lektoriranje ili duboka književna montaža);
• obrazovanje (zaposlenici s filološkim diplomama obično imaju pristojnije prihode);
• količinu posla (što je veći teret koji pada na ramena stručnjaka, to će biti veće nagrade).

Na ovaj način korektor može zaraditi od 10 rubalja za 1000 provjerenih znakova teksta, S tako niskim cijenama suočavaju se početnici bez visokog obrazovanja koji se pojavljuju na burzi slobodnih posla. Najviša traka nije postavljena. Neki stručnjaci s bogatim iskustvom i dobrim preporukama uzimaju od 300 rubalja za uređivanje 1000 ili više znakova. Što se tiče fiksne plaće u izdavačkim kućama i drugim tvrtkama, ovdje plaća može biti od 10 do 100 tisuća rubalja mjesečno, ovisno o regiji i drugim nijansama.